(Pred)Advent u Velikoj jabuci - 1. dio - prijevoz i smještaj, ulice, shopping
See I’ve been to New York City
Seems like it was yesterday
I was standing like a pilgrim
On the Great White Way …
…I held out about a week
Went back to Tennessee „NYC“ Steve Earle
Razdoblje uoči adventa i svjetska financijska kriza učinili su New York magičnim. Kad sam prvi put posjetio NY nije ostavio nikakav poseban dojam mene. Ali tako ti je to kad dođeš sa predrasudama. Ja sam oduvijek u mislima bio u Californiji (američkoj Dalmaciji), gdje je more ili na Jugu zemlje gdje vrijede potpuno drukčija pravila i, naravno, svira se potpuno drukčija glazba – moja glazba. Na jugu su korijeni Rock’n'Rolla, tamo je Amerika koja ide u rat, tamo su ljudi i njihove priče toliko čudne i zavijene da su meni uvijek bile jako cool. Kako primjerice možeš oženiti prvu rodicu i to kad ona ima 17 godina? To je na Jugu normalno (Jerry Lee Lewis je to napravio).Ipak, moram priznati kako su me uvijek očaravale Springsteenove priče o ljudima s urbanog ruba. NY Serenade koju je snimio kad sam se ja rodio ili Jungleland su mi prekrasne urbane pjesme koje sam shvatio tek kad sam se (djelomično i privremeno 
preselio u Zagreb. Još od prvih izleta u školi puno mi je značilo kad bi se u nekom gradu znao snaći, kad bi «skužio» grad. Kako je rekao moj prijatelj Kuzma Falko (danas ugledni hrvatski kuhar) na ekskurziji u srednjoj u Barceloni, kad smo se tili odvojiti od grupe da osjetimo užitak McDonaldsa, «Bolje ipak ostat gladan nego se izgubit.» Na izletima koje sam obožavao uvik sam se držao grupe i organizacije k’o lud jer sam mislio da ću ući u neki skroz drugi svit, ako se maknem s rute. Kasnije, na fakultetu, je malomišćanska kultura činila svoje, pa smo rođak Jure i ja noćima lutali po Zagrebu. I onda se dogodi klik – „skužiš“ Zagreb. Osjetiš njegov puls. Osjetiš mu vibru. Znaš di češ! Znaš šta ti paše u njemu! I dogodi se ljubav. Nakon tog iskustva svi gradovi u kojima se dobro osjećaš postanu tvoji: moj Zadar, moj Dubrovnik, moja Opatija, moj Amsterdam, moj London (a od ovog lita i ugodne atmosfere oko pisanja doktorata, mi se malo šverca i Split). Tako je ovaj put, a nikako ne i prošli, bilo i s New Yorkom. Ipak treba znati nešto što sam dao naslutiti na početku bloga – velika je greška uspoređivati ostatak Amerike s L.A.-om ili NYC-em. To su ipak gradovi-planeti za sebe.
Prijevoz i smještaj: Čim sam sletio na JFK aerodrom (koji je stvarno blizu Manhattanu) uzeo sam taksi i dobio jako! pričljivog taksistu koji mi je objasnio cijelu financijsku krizu. Odmah smo postali najbolji frendovi. Inače je bolje ići u grad s busom (Taxy 50$ Bus 20$), ali je meni bila žurba. Brzo sam primijetio nekoliko stvari dok mi je taxy Henry Kissinger objašnjavao šta će se dogoditi u globalnom poretku, prva stvar je da ne gledaju s visoka na sve, ne razumiju šta se događa, strah ih je, trebaju podršku svita, dollar je strašno slab, Ameriku na globalnom tržištu spašavaju Brazil, Indija i Kina. I imao sam osjećaj odmah ko da mi je Bloomberg (gradonačelnik op.a.) napisa Welcome pred Manhattanom. Smjestio sam se u hotelu Red Roof Inn (100$ noćenje s doručkom) na 6Av. Centar Centra., odmah do Empire State Buildinga. Hotel je skroz pristojan. Naslušao sam se priča o NewYorškim hostelima (noć 25$) i to mi je stvarno samo za avanturiste, a ne za komotnog unuka Jureta Barišića – Jurića, koji u spomen na pokojnog dideta uvik putuje u biloj košulji. Za doručak je gužva i premda ću poslije saznati od kolega novinara da je doručak u newyorkškim hotelima rijetkost, predlažem da ga preskočite ili samo skupite bananu i jogurt. Šteta je gubit vrime u tom sobičku punom mirisa loše kave, a ne bit na živopisnim ulicama velike jabuke.
Ulice: Ulice poluotoka Manhattana su izgrađene poput mreže. Paralelno s Rijekom Hudson i East Riverom idu avenije i to po brojevima (ima ih 12), a njih onda sijeku ulice kojih ima oko 150. Kad kažete nekome adresu trebate reći ulicu, pa broj, pa između kojih je to avenija, jer ćete tako puno pomoći taksistu, koji inače voze po zagrebačkim cijenama (cca 8 $ po vožnji). Ova „mreža“ ulica omogućava vam da se lako snađete. Naime ako netko kaže da je na 47. ul. a vi ste na 32. onda jednostavno prošetate po brojevima :-). Naravno da nisu baš sve ulice i sve avenije točno napravljene po mreži i ima iznimaka od pravila, kao što je primjerice West Village, koji je nezaobilazan ako želite osjetiti jazzy dio New Yorka. Ono što vrijedi kasnije i za dućane – pripremite se na gužve svugdje i na to da ćete svaku minutu trebat nekome reći: sorry kad ga gurnete u putu, excuse me kad tigrica stane nasred puta i gleda nešto okolo a vi hoćete proći, thank you ako neki dobri Europljanin vidi da želite proći pa vas pusti.
Shopping: Kao osoba kojoj je stvarno malo stalo do shoppinga i koja se ponaša kao da pljačka banku ako kupuje duže od 15 minuta, nisam bio pretjerano iznenađen sa shopping ponudom koja postoji u New Yorku. Ne volim shopping mall-ove i gotovo! Volim Londonski Carnaby Street, zbog prisnosti i intimnosti tih manjih dućana, manjih ulica di postoje tri različite majice i bog! Volim NY-ški West Village zbog iste stvari, ali to ipak nije niti za moj, niti za studentski džep. Tamo u butigi (koja nije ni fancy ni ništa nego super napravljena) ima svega 20 komada robe, ali po 500 dolara. Zašto? Zato jer je, obično, vlasnica dućana to i dizajnirala. Lipo, umjereno i skupo.Dakle bez obzira što nisam ljubitelj shoppinga - dvije su me se stvari dojmile: a) Izbor u dućanu Toys’r'Us na Times Square-u (42s 7a) i ogroman dinosaur u tom prostoru koji je stvarno scary.
b) Macy’s – najveća robna kuća na svitu (7 katova – praktično presječenih na muški i ženski dio) koja ove godine slavi tradiciju od 150 godina. Za sve šoping ujedinjene narode je to ogromna tradicija, ali za Ameriku je otprilike ko nama Salona. Ali nije samo to. Nego na dan kad sam ja došao sve su kamere snimale njihov božićni izlog koji je jedna od njihovih godišnjih atrakcija.
Ove godine je sve inspirirano pričom „Čudo na 42. ulici“ a i unutrašnjost je magična, a to su autori dekoracije htjeli i uspjeli postići jer je glavni slogan „Vjeruj“ (u magiju Božića). To je impresivno i bilo mi je smišno da šoping mol posjećujem kao kulturnu znamenitost, ali budući da i sam volim stvarati – ovo je bilo jako inspirativno. Pomislio sam kako bi volio napraviti instalaciju Božića u nekom shopping mall-u (digresija: ne želim privlačit prodike o konzumerizmu …„Sad kad se sve pretvorilo u kupovinu poklona…“ Pa šta? Eto ja vjeru smatram najvažnijom stvari na svijetu (može li biti ikako drukčije) ali volim kupovat poklone ljudima za Božić, volim im pjevat za Božić i OBOŽAVAM Advent u svakom pogledu: duhovnom, potrošačkom – bilo kakvom.) Ionako se osjećam svake godine ko da slavimo dva Božića koja niti malo nisu povezani. Onaj duhovni, koji obilježava rođenje našeg Spasitelja i onaj poganski, koji nam omogućavamo da feštamo, poklanjamo i stvaramo magiju oko uistinu romantičnog razdoblja u godini i podsjećamo se koliko je dobro biti dobar, voliti život i prijatelje. Ovaj drugi Božić koji je prikazan u Macy’s ničim se ne naslanja na evanđelje, ali je svejedno magičan. Usprkos svemu tome od ovog bodula nisu izvukli niti centa (Zato se GAP na 5toj aveniji naplatio ali svaka čast.